Tuesday, January 31, 2017

Universal journey (2002)

I have searched everywhere
in all the places of the earth
beautiful, strange and enchanted,
for traces of that universe
that exists beyond the worlds,
where real life begins.
What I found were
moments, colors and scents.

Those are distant worlds:
ideas induced by the senses
that hide away just as
the mind recognizes them.
They are glimmers of authenticity,
signs that suggest
something that can't be found,
trails that lead to walls.

So I start a journey following
traces, trails and walls:
in a courtyard
of my universitary city
the trees and a presence
remind me of the crossroad
where some parts of my life
come together in Pola.

Over the trees, the clouds
of the November sky
take me back to Udine.
The presence I feel
is a strange character
black-clad and decorated
who reminds me of the sea
where I lived as a child.

The sea is black,
the white boats are ghosts
through which the wind gallops
over the swaying algae
that keep secrets.
It's raining on my hill
and the tombs are wet
near the buried village.

In front of my house
the sky rings out with leaves,
I run down the stone stairs
and toward the old sage,
his rugged bark
that knows the centuries,
through my hands
I absorb consolation.

I return to what is here and now
far away from the stones
of my port, from the hill,
the locations of my spirit,
called back by the trees
who suggest an answer
while I walk down the boulevard
and the sun greets me.

I no longer go searching
on faraway continents
for clues to ancient divinities;
my world, my true life,
is in me: it's me,
soul and spirit, I am.
And in the special places of the Earth
I find correspondences to my sensibility.



Viaggio universale (2002)

Ho cercato dappertutto
nei luoghi della terra
belli, strani e incantati,
le tracce di quell'universo
che sta fuori dai mondi,
che è culla della vita vera.
Ciò che ho trovato erano
momenti, colori e profumi.

Essi sono i mondi lontani:
idee indotte dai sensi
che si nacondono appena
la mente li riconosce.
Sono spiragli di autenticità,
indizi che suggeriscono
qualcosa che non si trova,
strade che portano a muri.

Inizio così un viaggio
per tracce, strade e muri:
da un cortile interno
della mia città universitaria
gli alberi e una presenza
mi ricordano l'incrocio
dove più parti della mia vita
si incontrano a Pola.

Oltre gli alberi le nuvole
del cielo di novembre
mi restituiscono a Udine.
La presenza che percepisco
è uno strano personaggio
vestito di nero e bardato
che mi ricorda il mare
dove vivevo da bambina.

Il mare è nero, bianche
le barche sono fantasmi
tra cui il vento galoppa
sulle alghe che ondeggiano
nascondendo segreti.
Sulla collina piove
e le tombe sono bagnate
vicino al villaggio sepolto.

Davanti alla casa
il cielo risuona di foglie,
corro per la scala di pietra
incontro al vecchio saggio
alla sua rude corteccia
che conosce i secoli;
attraverso le mani
assorbo consolazione.

Torno a ciò che è qui ed ora
lontano dalle pietre
del porto, dalla collina,
dai luoghi dello spirito
richiamata dagli alberi
che suggeriscono una risposta
mentre passo per il viale
ed il sole mi saluta.

Non vado più cercando
per i continenti lontani
tracce di antiche divinità;
il mio mondo, la vita vera
è dentro di me: sono io,
anima e spirito, io sono.
E nei luoghi speciali della Terra
trovo corrispondenze al mio sentire.



Univerzalno putovanje (2002)

Tražila sam posvuda
na lijepim, čudnim
i začaranim mjestima,
tragove onog univerzuma
koji je van svjetova,
koji je kolijevka pravog života.
Ono što sam našla su
trenuci, boje i mirisi.

To su daleki svjetovi:
ideje prouzrokovane osjetilima
koje iščeznu čim ih
um prepozna.
Oni su tračci izvornosti,
znakovi koji navode
na nešto što ne postoji,
ceste koje vode do zidova.

Započinjem putovanje po
tragovima, cestama i zidovima:
iz jednog dvorišta
u mom sveučilišnom gradu
stabla i jedna prisutnost
podsjećaju me na raskrižje
gdje se više djelova mog života
susreće u Puli.

Iznad stabala oblaci
studenačkog neba
vraćaju me u Udine.
Prisutnost koju osjećam
je čudan lik
obučen u crno i nakićen
koji me podsjeća na more
gdje sam odrastala.

More je crno, bijeli
su brodovi duhovi
među kojima vjetar galopira
preko lelujavih alga
koje skrivaju tajne.
Na brdu kiši
i grobovi su mokri
kod zakopanog naselja.

Pred kućom
nebo odzvanja od lišća,
trčim po kamenim stubama
prema starom mudracu,
njegovoj gruboj kori
koja poznaje stoljeća;
kroz ruke
upijam utjehu.

Vraćam se u ovdje i sada,
daleko od kamena
luke, od brda,
od mjesta moga duha,
pozvana od stabala
koja sugeriraju odgovor
dok hodam bulevarom
a sunce me pozdravlja.

Više ne tražim
po dalekim kontinentima
tragove drevnih božanstava;
moj svijet, moj istinski život
je u meni: to sam ja,
duh i duša, ja jesam.
A u posebnim mjestima na Zemlji
nalazim poveznice s mojim osjećanjem.

Monday, January 30, 2017

Fog (1998)

Thin, it rises
and hangs;
in the morning
it's already
gone.



Nebbia (1998)

Sottile si leva
e sospende;
alla mattina
di gia'
non c'e' piu'.



Magla (1998)

Diže se, rijetka,
i zaustavlja;
ujutro je
već nema.

Sunday, January 29, 2017

My funeral (2005)

I suppose myself
in a coffin.
There's no sense in crying:
I'm not among the people.
Soon I'll be with the earth
and the animals and roots
will take me with them.

Thus I will travel
from stem to stem,
from leaf to leaf.
The oaks
will welcome me
and under the grey clouds
I'll whisper to the wind.

I'll be far from fear,
wise among the wise,
a sigh suspended in a whiff.
The rain will cry with me,
the sun will love me
and the mother will comfort me.



Il mio funerale (2005)

Suppongo me stessa
in una bara.
Non ha senso piangere:
non sono tra la gente,
tra poco saro' con la terra
e gli animali e le radici
mi porteranno con se'.

Cosi' viaggero'
di stelo in stelo,
di foglia in foglia.
Le querce
mi accoglieranno
e sotto le nuvole grigie
sussurrero' al vento.

Saro' lontana dalla paura,
saggia tra i saggi,
un sospiro sospeso in un soffio.
La pioggia piangera' con me
e avro' l'amore del sole,
il conforto della madre.



Moj pogreb

Zamišljam sebe
u lijesu.
Nema smisla plakati:
nisam među ljudima.
Uskoro ću biti sa zemljom
a životinje i korijenje
odnijet će me sa sobom.

Tako ću putovati
iz stabljike u stabljiku,
iz lista u list.
Hrastovi će me primiti
i pod sivim oblacima
šaputati ću vjetru.

Bit ću daleko od straha,
mudra među mudrima,
uzdah uhvaćen u zapuhu.
Kiša će sa mnom plakati,
dobivati ću ljubav sunca
i utjehu majke.

Saturday, January 28, 2017

The shore (2010)

Sitting on the shore of life
I look through perfect eyes
at the beauty of the world.

When time starts again
I will dive into spring
and create my life.



Riva (2010)

Seduta sulla riva della vita
osservo con occhi perfetti
la bellezza del mondo.

Quando il tempo ripartira'
mi tuffero' nella primavera
e creero' la mia vita.



Obala (2010)

Sjedim na obalama života
i kroz savršene oči
gledam ljepotu svijeta.

Kada se vrijeme pokrene
zaplivati ću u proljeće
i stvoriti svoj život.

Friday, January 27, 2017

Shadow (2002)

I have lost reality
and exhausted all dreams:
I remain shipwrecked
among the faded shapes
that make up the world.



Ombra (2002)

Ho perso la realta'
ed esaurito i sogni:
rimango arenata
tra le forme scolorite
che costituiscono il mondo.



Sjena (2002)

Izgubila sam stvarnost
i iscrpila snove:
ostajem nasukana
među izblijedjelim oblicima
od kojih se sastoji svijet.

Thursday, January 26, 2017

Night (1997)

Two specks
of light
seep through;
tired,
my eyes
close.



Notte (1997)

Filtrano
due briciole
di luce;
stanchi,
gli occhi
si chiudono.



Noć (1997)

Prodiru
dvije mrvice
svjetla;
umorne se
oči zatvaraju.

Wednesday, January 25, 2017

Meditation (2005)

Tehanu
different among the different
I

not a woman

invisible

without a tongue
or other ears
only paper remains.



Meditazione (2005)

Tehanu
diversa tra i diversi
io

non una donna

invisibile

senza una lingua
e altri orecchi
resta la carta.



Meditacija (2005)

Tehanu
različita među različitima
ja

niti žena

nevidljiva

bez jezika
i drugih ušiju
ostaje papir.

Tuesday, January 24, 2017

Impatience (2016)

Like a fever
it assaults body and mind;
leaves me trembling,
exhausted,
empty:
a ghost of desire.



Impazienza (2016)

Come una febbre
assale corpo e mente;
mi lascia tremante,
estenuata,
vuota:
fantasma di desiderio.



Nestrpljivost (2016)

Kao groznica
napada tijelo i um;
ostavlja me drhtavu,
iscrpljenu,
praznu:
duh želje.

Monday, January 23, 2017

Survival (2002)

I have
felt protected
by warm green hands
that had no
face.



Sopravvivenza (2002)

Ho sentito
di essere protetta
da calde mani verdi
che non avevano
volto.



Preživljavanje (2002)

Osjetila sam
da me čuvaju
tople zelene ruke
bez lica.

Sunday, January 22, 2017

Listen (1997)

Imaginations talks,
I absorb every word
hidden
among the yellow leaves
and in the shimmer
of the azure sea.



Ascoltare (1997)

La fantasia parla:
assorbo ogni parola
nascosta
tra le foglie gialle
e nello scintillio
del mare azzurro.



Slušati (1997)

Mašta govori:
upijam svaku riječ
sakrivenu
među žutim lišćem
i u svjetlucanju
modrog mora.

Saturday, January 21, 2017

Emptiness (2005)

Emptiness




inside




out.



Vuoto (2005)

Vuoto




dentro




fuori.



Praznina (2005)

Praznina




unutra




vani.

Friday, January 20, 2017

Met (2015)

so pliable in my hands
skin on skin
we are as one

every day he awaits
for my touch
that makes him move

when we sing
each in his own language
the world becomes linear

my companion
object of my desire
this is Met



Met (2015)

cosi' duttile nelle mie mani
pelle su pelle
siamo come uno

ogni giorno aspetta
il mio tocco
che lo muove

quando cantiamo
ognuno nella propria lingua
il mondo diventa lineare

mio compagno
oggetto del mio desiderio
questo e' Met



Met (2015)

tako gibak u mojim rukama
koža na koži
mi smo jedno

svakog dana čeka
na moj dodir
koji ga pokreće

kada pjevamo
svatko na svom jeziku
svijet postaje linearan

moj drug
i objekt moje želje
to je Met

Thursday, January 19, 2017

Cold sky (2002)

An unknown sky
looks down on us
and laughs and says:
"You poor mortals,
you suffer so much
because of shapes
that you yourself create
from the shadows of the void."
Oh magnificent sky,
shadows are all that we have;
here they are giants of stone
that tread upon us
with the same power
we give them!



Cielo freddo (2002)

Questo cielo sconosciuto
guarda giu' verso di noi
e ride, ride, ride...
"Poveri mortali, voi che
tanto soffrite per forme
che voi stessi create
dalle ombre del vuoto."
Oh, magnifico cielo,
le ombre sono tutto
cio' che noi abbiamo.
Quaggiu' le ombre
sono giganti di pietra
che ci calpestano
con la stessa forza
che noi diamo loro!



Hladno nebo (2002)

Ovo nepoznato nebo
gleda dolje u nas,
smije se i kaže:
"Vi jadni smrtnici,
toliko trpite zbog
oblika koje sami stvarate
iz sjena ništavila."
Veličanstveno nebo,
sjene su sve što imamo;
ovdje dolje one su
kameni divovi
koji nas gaze
snagom koju im
upravo mi dajemo.

Wednesday, January 18, 2017

Happiness (1997)

All your life
you're waiting
to be happy.
Suddenly
the moment comes and,
quickly,
it passes.

Everything returns
to the way it was
and you keep waiting
for another instant
of happiness.



Felicita' (1997)

Per tutta la vita
aspetti
di essere felice.
Improvviso
il momento arriva e,
rapidamente,
se ne va.

Tutto torna
come prima
e continui ad aspettare
un altro attimo
di felicita'.



Sreća (1997)

Cijeloga života
čekaš sreću.
Iznenada
taj trenutak dolazi i,
ubrzo,
prođe.

Sve je
kao prije,
nastavljaš čekati
na još jedan
trenutak sreće.

Tuesday, January 17, 2017

Drop of absinthe (2006)

Bad dreams
in sad hours;
I accept
a green liquid
which burns
with promises
of painful wonders
and then
suspicions of sounds,
of sensibility,
of whispers and laments:
nothing.



Goccia d'assenzio (2006)

Brutti sogni
accompagnano
ore tristi.
Accetto
un liquido verde
che brucia
promettendo
mirabilia dolorosa
e poi
sospetti di suoni,
di sensibilita',
di sussurri e lamenti:
niente.



Kap apsinta (2006)

Ružni snovi
u tužnim satima;
uzimam
zelenu tekućinu
koja peče
i obećava
bolna čuda.
Onda
nagovještaji zvukova,
osjetljivosti,
šapata i jauka:
ništa.

Monday, January 16, 2017

The end (2015)

This violent silence
tears down my loud thoughts.
Acceptance is coerced.
There's no turning on the road
which leads forever away.



Fine (2015)

Questo violento silenzio
abbatte i miei rumorosi pensieri.
Sono costretta all'accettazione.
Non ci sono svolte sulla strada
che si allontana eternamente.



Kraj (2015)

Ova nasilna šutnja
ruši moje glasne misli.
Prihvaćanje je prisila.
Nema skretanja na cesti
koja vječno odlazi.

Sunday, January 15, 2017

During class (2001)

Autumn sky,
fiery leaves that
smell of
sweet decadence,
soft wind,
carry me back
to my beloved land,
let me skim through
the yellow grass
with my hand.
I will lie down
on the hill
and melt
in the vastitude,
in the scent
of my country.



Durante la lezione (2001)

Cielo d'autunno,
foglie di fuoco
che profumate
di dolce decadenza,
morbido vento,
riportatemi
all'amata campagna,
lasciatemi scorrere
l'erba gialla
con la mano.
Mi stendero'
sulla collina
e mi sciogliero'
nell'immenso,
nell'odore
della mia terra.



Na nastavi (2001)

Jesensko nebo,
vatreno lišće
koje miriše na
slatku dekadenciju,
mekani vjetar,
vratite me
na voljeno selo,
dopustite mi da
prođem rukom kroz
žutu travu.
Leći ću na brdu
i otopiti se
u neizmjernost,
u miris
moje zemlje.

Saturday, January 14, 2017

The scent of spring (1997)

Narcissi and hyacinths:
minute ampoules
that spread hope
of open air and freedom.



Profumo di primavera (1997)

Narcisi e giacinti:
minuscole ampolle che
spandono speranza
di aria aperta e liberta'.



Miris proljeća (1997)

Narcisi i zumbuli:
sitne ampule
iz kojih se izlijeva nada
u svjež zrak i slobodu.

Friday, January 13, 2017

To be (2008)

I have always
secretly been
me.



Essere (2008)

Sono sempre stata
in segreto
io.



Biti (2008)

Uvijek sam bila
potajno
ja.

Thursday, January 12, 2017

Sometimes (2017)

Sometimes he looks at me
like I was made of moon,
others he stiffens
like I was fearsome.



A volte (2017)

A volte mi guarda come
se fossi fatta di luna,
altre si irrigidisce
come se facessi paura.



Ponekad (2017)

Ponekad me gleda
kao da sam od mjeseca,
a nekad se ukoči
kao da sam jezovita.

Wednesday, January 11, 2017

A voice (2004)

A vibrating sensuality,
an abyss of emotions,
a melancholic world
drenched in a soul.



Una voce (2004)

Vibrante sensualita',
abisso di emozioni;
malinconico mondo
saturo d'un'anima.



Jedan glas (2004)

Treperava putenost,
bezdan osjećaja;
melankoličan svijet
natopljen jednom dušom.

Tuesday, January 10, 2017

Nightmare (1999)

The black wings
of Death's
skeletal horse
appear to me
in a dream.
A grey bat
looms over
my white-haired head.



Incubo (1999)

Le ali nere
dello scheletrico
cavallo della Morte
mi appaiono
in sogno.
Un pipistrello
di colore grigio
si ferma
sopra le mia testa
dai capelli bianchi.



Noćna mora (1999)

Crna krila
kosturskog
konja Smrti
prikazuju mi se
u snu.
Sivi šišmiš
lebdi iznad
moje sijede glave.

Monday, January 9, 2017

Remember (2001)

Senseless pretense,
a role play game;
no life
behind the roles.
My life:
finding myself
beyond my role,
making the rules
to play my way.



Ricorda (2001)

Insensata finzione,
gioco di ruoli;
dietro ai ruoli
niente vita.
La mia vita:
ricerca di me
oltre al ruolo,
creare le regole
per giocare
a modo mio.



Zapamti (2001)

Besmisleno pretvaranje,
igra uloga;
van uloga
nema života.
Moj život:
potraga za sobom
izvan uloge,
stvoriti pravila
igrati na svoj način.

Sunday, January 8, 2017

Then (2009)

"Then" has arrived:
it seemed to plod
towards me
but it was me who advanced.
In a limbo
we observe each other;
curiously it asks me
what will I do now.



Dopo (2009)

E' arrivato il "dopo":
pareva arrancare a fatica
verso di me
ma ero io che avanzavo.
In un limbo
ci osserviamo;
con curiosita'
mi chiede
che cosa faro' ora.



Poslije (2009)

"Poslije" je stiglo:
kao da je teško hramalo
prema meni
a zapravo sam ja nepredovala.
Promatramo se
u limbu;
znatiželjno pita me
što ću sada.

Saturday, January 7, 2017

Green thumb (2016)

I cultivate the void
it's turning out well
if it grows enough
I can hang from its boughs.



Pollice verde (2016)

Coltivo il vuoto
mi riesce bene
se cresce abbastanza
potro' pendere dai suoi rami.



Zeleni palac (2016)

Uzgajam prazninu
dobro uspijeva
ako dovoljno naraste
mogu visjeti s njenih grana.

Friday, January 6, 2017

I don't shout (2011)

I don't know the names
of the fears which
make me cry.
Like a child
that cannot speak
I ask silently for help.
Nobody notices
people who don't shout.



Io non grido (2011)

Non conosco i nomi
delle paure che
mi fanno piangere.
Come una bambina
che non sa parlare
chiedo aiuto silenziosa.
Nessuno si accorge
di chi non grida.



Ja ne vičem (2011)

Ne poznajem imena
strahova koji
me tjeraju u plač.
Kao dijete koje
ne zna govoriti
nijemo molim za pomoć.
Nitko ne primjećuje
one koji ne viču.

Thursday, January 5, 2017

Late winter (1997)

An uncertain light
diffuses through the grey air
while I walk
in the rain.



Fine inverno (1997)

Una luce incerta
si diffonde nell'aria grigia
mentre cammino
sotto la pioggia.



Kraj zime (1997)

Nepostojano svjetlo
širi se kroz sivi zrak
dok hodam
kroz kišu.

Wednesday, January 4, 2017

To stop and look (2004)

I want to
drink up the sky
and keep the beauty,
whole and intact;
I want to be a rock,
lie in the grass
and forever
look at the sea.



Fermarsi a guardare (2004)

Vorrei
bere il cielo
e trattenere la bellezza,
tutta ed intatta;
vorrei essere
una pietra tra l'erba
e guardare per sempre
il mare.



Stati i pogledati (2004)

Želim
popiti nebo
i zadržati ljepotu,
cijelu i netaknutu;
želim biti
kamen u travi
i zauvijek gledati
more.

Tuesday, January 3, 2017

The ballad of empathy (2004)

The screams, oh, the screams,
I hear them everywhere,
they come from the world,
from every place they call to me
using all the names
the infinite languages
have given me.
They cry and invoke,
abandoned in pain,
choking in suffering:
they hope for consolation.

My heart bleeds
and every drop
goes down to them
to alleviate the wounds,
to bring light
to their souls.

I see war, disease, hate,
jealousy, violence, indifference...
I have been there!
I tried to teach them!
I struggled and strove,
I died to show them
that love is the answer!
The one they all overlook
and keep on searching...



Ballata dell'empatia (2004)

Le grida, ah, le grida,
le sento dappertutto,
arrivano dal mondo,
da ogni luogo mi chiamano
con tutti i nomi
che le lingue infinite
mi hanno dedicato.
Piangono ed invocano
abbandonati nel dolore,
soffocati dalla sofferenza:
sperano consolazione.

Il mio cuore sanguina
ed ogni goccia
scende a loro, che amo,
per alleviare le ferite,
per portare la luce
nelle loro anime.

Vedo guerra, malattia, odio,
gelosia, violenza, indifferenza...
Io sono stato li'!
Ho cercato d'insegnare!
Ho provato, ho tentato,
sono morto per mostrare loro
che l'amore e' la risposta!
Quella che tutti trascurano
e si ostinano a cercare avanti...



Balada empatije (2004)

Krikovi, ah ti krikovi,
čujem ih posvuda,
dolaze iz svijeta,
odosvuda zovu me
svim imenima
koje su mi beskonačni jezici
dodijelili.
Plaču i prizivaju,
prepušteni boli,
preplavljeni patnjom:
nadaju se utjesi.

Moje srce krvari
i svaka kap
spušta se k njima
kako bi im vidala rane,
donosila svjetlo
u njihove duše.

Vidim rat, bolest, mržnju,
ljubomoru, nasilje, ravnodušnost...
Bio sam tamo!
Pokušao sam ih učiti!
Probao sam, trudio se,
umro da bih dokazao kako
ljubav je odgovor!
Onaj kojeg svi zanemaruju
i nastavljaju tražiti...

Monday, January 2, 2017

Breath (1999)

I breath in
a sense of coming change
and feel electrified
for something that
will never happen.



Respiro (1999)

Un respiro mi attraversa
rendendomi elettrizzata,
eccitata per una novita'
che non verra'.



Dah (1999)

Udišem
nadolazeću promjenu;
kao struja
prolazi kroz tijelo
ali već znam:
neće se dogoditi.